Događa mi se ponekad da počnem pričati nešto dok mi u glavi vrišti: "Dosadna mi je ova tema i iskreno se nadam da će je moj sugovornik ignorirati!!!" Ne znam jeste li se ikada našli u takvoj situaciji. Osjećajući istinsku mržnju prema samome sebi zbog nepromišljene neusklađenosti jezika i uma i istovremeno padajući u neopisivu životnu dosadnjikavost dok gledate iskre što se pale u sugovornikovim očima.

Ne govorim da su to teme koje nisu bitne ili koje su same po sebi dosadne, već one koje ste toliko puta prožvakali da nemate namjeru više im posvetiti i sekundu svoga vremena. Za mene su one kako i naslov kaže mentalni ekvivalent Mirisa, zlata i tamjana. Nemam ništa protiv te knjige, čiju kontraverznost kritičari i teoretičari pokušavaju svim silama navući i do današnjice, ali sam je previše puta pročitao. U srednjoj školi smo je čitali, raspravljali o njoj dva sata i gledali film, a zatim sam upisao fakultet gdje sam ponovno, na dva zasebna kolegija čitao, slušao i raspravljao o njoj. Dosta mi je te knjige i dosta mi je mnogih tema. Ne umanjujem njihovu bitnost, ali moj će stav vjerovatno biti (prostite na jeziku) : "Boli me kurac!"


Dosta mi je rasprava o moralnosti eutanazije ili abortusa, opravdanosti smrtne kazne.
Dosta mi je rasprava o seksualnosti i dobrom i lošem.
Dosta mi je rasprava o religiji, ateizmu i kršćanstvu.
Dosta mi je Željke Markić, braka, referenduma i zdravstvenog odgoja.
Dosta mi je rasprava o politici i licemjerju svih koji su se ikada pojavili na televiziji.
Dosta mi je priča "Zbog čega mene svi iskorištavaju?".
Dosta mi je objašnjavanja zbog čega ne volim filmove braće Coen i Stanleya Kubricka.
Dosta mi je rockabilly muzike i parole "Elvis je kralj".
Dosta mi je priča o heroizmu ljudi za koje znam da nisu heroji.
Dosta mi je rasprava o Srbima i Hrvatima i pitanja "A gdje si ti bio '91?"
Dosta mi je rasprava o veličanstvenosti umjetnosti i arhitekture na primjeru gotike.
Dosta mi je monologa o feminizmu, šovinizmu, komunizmu i kapitalizmu.
Dosta mi je odgovaranja na pitanje: "Što ćeš kad diplomiraš?"
Dosta mi je patnika i sveznalica.


Želim razgovarati kao čovjek sa čovjekom, s empatijom i kritičnošću. Onda mi ponekad i sve te teme ponovno postanu zanimljive. Dotad, ne pitajte me ništa o tome.

Oznake: dosada